Novosti

novosti

Naučite glagoljicu: koje slovo je označavalo koji glas
RTL

Nimalo jednostavno

Naučite glagoljicu: koje slovo je označavalo koji glas

Prvo slovo glagoljske azbuke bilo je AZ, a koristilo se za pisanje glasa A. Spajanjem imena prvog slova - AZ - i drugog - BUKI – glagoljski slovored dobio je ime AZBUKA.

AZ se pisalo u formi križa, sastavljeno od dva temeljna poteza od kojih je građena glagoljica - jednog debelog okomitog poteza prekriženog tankim vodoravnim. Taj tanki potez na svojim je  krajevima bio zadebljan. Kasnije su se, u uglatoj glagoljici ta zadebljanja produžila i postala debele vertikalne linije. Tako je slovo AZ postalo skup od tri debele vertikale spojene horizontalom. Srednja je linija prelazila prosječnu visinu slova dok su bočne okomice u pravilu bile nešto niže od prosjeka. Riječ "AZ" prevodila se kao "JA", što kao sebstvo označava logični početak azbuke. Brojčana vrijednost te riječi bila je jedan.

BUKI je označavalo slovo izvedeno od riječi "bukva", a o tome svjedoči arhaični naziv za početnicu - BUKVAR. Koristilo se za pisanje glasa B. Slovo BUKI se pisalo sa tri debela vertikalna poteza koji su se spajali tankim potezom na donjoj trećini, dok se iz prvog poteza udesno protezalo stopalo na kojem je slovo stajalo. Riječ "buki" označavala je slovo ili znak. Brojčana vrijednost mu je bila dva.

VJEDJE je bilo slovo kojim se pisao glas V. Riječ "vjedje" označavalo je zapravo treće lice jednine sadašnjeg vremena glagola znati, dakle: (On) zna. Prema tome, prva tri slova (AZ, BUKI i VJEDJE) značila su otprilike: "Tko slovo zna...". U rano doba pismenosti slovoredi su oblikovani tako da su imena slova imala smisleni sadržaj, kako bi ih učenici lakše pamtili. Broj tri često se pojavljivao u glagoljici, pa tako i u ovom slovu. Slovo VJEDJE bilo je sklopljeno od tri prostora, dva vanjska zatvorena i unutarnjeg s otvorom prema gore. Brojčana vrijednost ovog slova bila je tri.

GLAGOLJU je bilo slovo koje se koristilo za pisanje glasa G, a značilo je "govorim". Kasnije je ta riječ uzeta za označavanje cijelog niza pojmova kao što su "čitati", "govoriti", "čitati glagoljicu", "služiti misu na glagoljici", "govoriti crkvenoslavenski (glagoljati)". Iz tih pojmova proizašao je i sam naziv za pismo – GLAGOLJICA. Zbog toga su i svećenici, koji su služili misu na crkvenoslavenskom jeziku i čitali iz glagoljskih knjiga, dobili naziv od naroda - GLAGOLJAŠI. Slovo GLAGOLJU bilo je prilično razvedeno, imalo je dva zatvorena prostora za koje se upotrebljavao naziv "oko" ili "oka". Ova "oka" smještena su gore lijevo i dolje desno, a spajala su ih dvije kose crte koje teku u suprotnom dijagonalnom smjeru. GLAGOLJU se koristilo za pisanje broja četri.

DOBRO je bilo slovo kojim se pisao glas D, a ime mu je jednostavno značilo "dobro". Spoj AZ + BUKI + VEDE + GLAGOLI + DOBRO značio je otprilike: "Tko slova znade čitati dobro..." Slovo DOBRO bilo je sastavljeno od tri prostora, dva zatvorena sa strane i jedan poluotvoreni u sredini, koji je spojen samo na gornjem dijelu. Desni je prostor bio na pola visine. Brojčana vrijednost bila  mu je pet.

JEST je slovo kojim se pisao glas E, a značilo je "je" ili "jest". Na početku riječi i iza samoglasnika koristilo se za pisanje dvoglasa JE. Budući da je to slovo nalikovalo slovu epsilon iz grčkog alfabeta, potrebno je naglasiti da je to jedini primjer gdje se autor vidljivo poslužio uzorom iz grčkog pisma. Slovo JEST bilo je zrcalno okrenuto, dakle otvoreno ulijevo. Koristilo se za pisanje broja šest.

ŽIVJET je bilo slovo kojim se pisao glas Ž. Nije ga bilo potrebno prevoditi jer je značilo upravo "živjeti". Kod ovog slova nema grčkog utjecaja jer se radilo o posebnom slavenskom glasu. Zbog "kvačice" upisane iznad znaka kružile su teorije o tome da je upravo ovo slovo utjecalo na razvoj čeških dijakritika, kasnije preuzetih i u latinici. Slovo ŽIVJETI upadalo je u oči svojom veličinom, budući da se sastojalo od tri prostora u punoj visini slova i još dvije kose crte iznad, napisanih u formi kvačice, a nalaze se iznad slova za koje su spojene donjim krajevima. Brojčana vrijednost ovog slova bila je sedam.

DZJELO je bilo slovo koje se koristilo za pisanje glasa DZ, koje je zvučalo kao da u isto vrijeme izgovara i D i Z, poput glasa za "Z" u talijanskom jeziku. Dakle, u ovom slučaju nije se radilo o dvoglasu, nego o posebnom glasu koji se u našem jeziku održao tek djelomice i to samo u nekim riječima kao dvoglas DS, primjerice Švedska, ili predstava...Slovo DZJELO se koristilo kao znak za broj osam. Činilo se kao da je izvedeno iz slova AZ kojem je na središnju gornju crtu s desne strane prilijepljeno "oko". Riječ "dzjelo" u prijevodu je značilo "vrlo".

ZEMLJA je bila slovo kojim se pisao glas Z. I u tom slovu može se naći utjecaj Svetog Trojstva, odnosno vjerska simbolika koja je utjecala na autore u trenutku stvaranja glagoljice. Slovo ZEMLJA se ubrajalo među najveća slova u glagoljici, budući da je djelomično prelazilo i gornju i donju granicu većine slova. Bilo je sastavljeno je od jednog velikog okomitog prostora kroz čiju je sredinu prolazila vodoravna crta na koju je s donje strane spojeno "oko". Brojčana vrijednost ovog slova bila je devet.

IŽE je označavalo glas I, ali samo u iznimnim slučajevima. Riječ "iže" značila je "koji". Češće se koristilo kao inicijal, odnosno, kao početno slovo u tekstu ili dijelovima teksta. U tekstu časoslova Ljubljanske knjižnice koristilo se u svim riječima koje započinju glasom I na početku rečenice. U kasnijim se tekstovima koristilo uglavnom kao broj. Slovo IŽE se sastoji od tri gornja zatvorena prostora i tankom crtom u sredini povezuje se s pismoslovnom crtom. Slično kao i slovo OT u hrvatskoj uglatoj glagoljici upotrebljavalo se gotovo isključivo kao broj. U novijim se tekstovima IŽE koristi samo kao znak za znamenku deset.

I je slovo kojim se najčešće pisao glas I. To je slovo čija je forma bila simetrična i podsjeća na pješčani sat ili brojku 8. Sastojalo se od dva zatvorena prostora koja se nazivaju OKA te stoje jedan iznad drugog, a spajaju se središnjim suženim dijelovima. U obloj glagoljici izgledalo je kao obrnuto S, a u kurzivnoj slovo je postavljeno vodoravno, ali je zadržalo zatvorene prostore koji se sada nalaze jedan pokraj drugog. Sastojalo se od dva zatvorena prostora, oka, koji stoje jedan iznad drugoga i spojeni su svojim središnjim suženim dijelovima. Iza suglasnika na kraju riječi čitalo se kao glas J. Pa se glagoljicom riječi boj, tvoj, pokoj, pišu kao boi, tvoi i pokoi. Brojčana vrijednost slova I iznosila je 20.

ĐERV se uglavnom upotrebljavalo za pisanje glasa Đ. Međutim, u najstarijim tekstovima koristilo se "mekše" G za pisanje nekih grčkih riječi ("evangelie" ili "angel"). U novijim tekstovima često se koristilo i za pisanje glasa J. Zbog češćeg i raznovrsnijeg korištenja glasa J, u suvremenom hrvatskom jeziku razvijen je i drugi oblik slova ĐERV isključivo za pisanje glasa J. Slovo ĐERV se sastojalo od tri okomite crte, od kojih su prva i druga povezane u zatvoreni prostor, druga i treća spajale su se tankom crtom na sredini. Na trećoj crti s gornje strane nalazilo se oko. Značenje riječi "đerv" nije u potpunosti jasno. Većina jezikoslovaca dovodila ju je u vezu s riječju "drvo", "derv", koje je umekšavanjem pretvoreno u jotovano đerv. Međutim, Juraj Slavonac i Ivan Berčić ime tog slova navode kao ĐE, što bi u tom slučaju bilo iskrivljeno i pojednostavljeno "gdje". U svakom slučaju, brojčana vrijednost tog znaka iznosila je 30.

KAKO je slovo kojim se pisao glas K. Ono je jedno od rijetkih slova koje nije sastavljeno od zatvorenih prostora. Na vrh slova ponekad se stavljala vodoravna crta ili KROVNA CRTA. Slovo KAKO je jedno od rijetkih koje nije sastavljeno od zatvorenih prostora (oka). Sastoji se od dvije vertikalne crte koje se nalaze jedna iznad druge tako da je gornja malo pomaknuta ulijevo. Na vrh slova stavlja se krovna crta. KAKO se upotrebljavalo za pisanje broja 40.

LJUDIJE je slovo koje se koristilo za pisanje glasa L. Ima iste osnove kao i slovo ŽIVJET, a razlika je u tome što slovo LJUDIJE ima iznad gornje crte mali zatvoreni prostor. Slovo LJUDIJE se sastojalo od tri prostora pune visine koji su bili otvoreni samo dolje na sredini. Riječ "ljudije" znači "ljudi". Slovo se koristi i za zapisivanje broja 50.

MISLITE se koristilo za pisanje glasa M. To je slovo najsličnije svojem latiničnom paru. Slovo MISLITE se pisalo na više načina. U obloj glagoljici imalo je formu grozdića s četiri bobice. U uglatoj glagoljici gotovo da je u potpunosti preslikan verzalni latinički M, a ponekad se koristio i posebni uglasti znak koji se još naziva i "tvrđava". Slovo MISLITE upotrebljavalo se i za pisanje broja 60.

NAŠ se koristilo se za pisanje glasa N. Po obliku je to bilo jednostavno slovo, s malo elemenata. U obloj glagoljici dobilo je s lijeve strane produžetak srednje crte prema dolje, a u uglatoj STOPALO - vodoravnu crtu na kojoj slovo stoji. Slovo NAŠ se sastojalo od okomice i jednog zatvorenog prostora - oka na gornjem dijelu slova. U brojevima se slovo koristilo za pisanje vrijednosti 70.

ON je bilo slovo kojim se u glagoljici pisao glas O. Sastojalo se od dva OKA postavljenih jedno iznad drugog, no ovo slovo s desne je strane imalo okomitu crtu koja povezuje ta dva slova. Kod slova ON, za razliku od slova I, zatvoreni prostori povezani su na desnoj strani okomitom crtom. Ponekad, u uglatoj glagoljici, donja crta gornjeg prostora imala je produžetak udesno preko okomice. U kurzivnoj se glagoljici često okomica produžavala prema dolje ili se donji prostor završavao produžetkom gore udesno. Slovo se rabilo i za pisanje broja 80.

POKOJ se koristilo za pisanje glasa P. Slovo POKOJ činile su tri vertikale. Prvi je potez bio temelj slova i produžio se ispod pismoslovne crte. Druga dva okomita poteza formirala su jedan veliki zatvoreni prostor koji je na gornjem dijelu bio povezan osnovnim potezom. Riječ "pokoj" značila je "mir", "završetak". Ovo se slovo koristilo se za pisanje broja 90.

RCI je bilo slovo kojim se zapisivao glas R. Može se reći da ima grčku osnovu jer podsjeća na naglavce postavljeni grčki kapitalni RHO. Na temeljnom potezu slova RCI, odnosno vertikali, dolje na lijevoj strani nalazio se manji zatvoreni prostor, a na gornjem kraju udesno protezala se krovna crta. "Rci" ili ponegdje "reci" predstavljao je imperativ glagola reći. U brojevima se  koristio za pisanje brojke 100.

SLOVO je znak kojim se pisao glas S. To je vizualno najdojmljivije slovo glagoljice. Kroz obli i uglati alfabet ovo se slovo malo mijenjalo, neprestano zadržavajući oblik gljive. U obloj glagoljici vizualni par mu je slovo I, jer ima isti oblik, ali okrenut naglavce. U kurzivnoj glagoljici, zbog brzopisa, gubi svoju simetričnost. Slovo SLOVO se pisalo u jednostavnoj, ali vrlo efektnoj formi gljive. Riječ "slovo" značilo je "riječ", ali i "vijest", "zahtjev", "naredbu" i/ili "poruku". Kao znamenka se koristilo za pisanje brojke 200.

TVRDO je slovo kojim se pisao glas T. Kod ovog slova vidi se kako se isti oblik primjenjuje kod dva slova okretanjem za 180 stupnjeva. Po tome se može zaključiti da se autor vodio principima kombiniranja jednog oblika na više načina, što je u to vrijeme bilo uobičajeno kod stvaranja pisma. Slovo TVRDO je rotirana preslika slova VJEDJE. Upotrebljavalo se za pisanje broja 300.

UK je slovo kojim se pisao glas U. Ovdje je bila riječ o samoglasniku jer je imao elemente koji su prisutni i kod samoglasnika O i E. Može se reći da se u uglatom slovu UK spajaju O i E. Sam način formiranja ovog slova UK može se pojednostaviti kao pisanje normalnog O, kojemu se na okomicu s desne strane prilijepi slovo EST. U obloj je glagoljici to jednostavno dvostruko ON. U kurzivnoj se glagoljici, zbog bolje mogućnosti povezivanja, to slovo pisalo bitno jednostavnije, gotovo kao jednostruko kurzivno ON, ali bez produženog okomitog poteza dolje. Riječ "uk" znači "nauk", ponekad i "huk", "galama", "vika"... U brojevima se koristilo za vrijednost 400.

FRT je slovo koje označava glas F. To je slovo po svojem obliku različito u obloj i uglatoj glagoljici. U obloj glagoljici ono podsjeća na vagu zbog dvije plitice koje se nalaze s lijeve i desne strane slova, a u uglatoj to slovo dobiva formu grčkog slova Φ (fi). Pretpostavlja se da je do toga došlo tijekom prevođenja grčkih tekstova jer je uočena jednostavnost grčkog slova koje se uklapalo u glagoljicu. Slovo ima sličan oblik i u kurzivnoj glagoljici. Slovo FRT u obloj glagoljici imalo je središnji veliki okomiti zatvoreni prostor preko kojeg prelazi vodoravna crta na čijem su desnom i lijevom kraju svojevrsne plitice. Ruski filolog Vladimir Dalj riječ "frt" doveo je u vezu s riječju "fert" koja je označavala "kicoša", "gizdavca", a samo slovo nalikuje na čovjeka koji je upro ruke o bokove. No, glas F se vrlo rijetko upotrebljavao u crkvenoslavenskom jeziku - korišten je uglavnom u stranim riječima, pa postoji mogućnost da je i riječ Frt doista uvezena iz nekog stranog jezika. U brojkama mu dajemo vrijednost 500.

HJER je bio znak kojim se pisalo slovo H. Grafički je slično slovu C (CI), a vidljiva je i sličnost sa slovima G (GLAGOLJU) i K (KAKO). Sama riječ "hjer" označavala je nešto u obliku križa, a u modernom ruskom jeziku je ostala u upotrebi za muški spolni ud. U hrvatskom jeziku ostala je u riječima "naheriti", nakriviti, i "zahiriti", "zakržljati". Način pisanja tog slova vrlo je sličan u svim vrstama glagoljice. Brojčana vrijednost mu je bila 600.

OT je slovo koje se prilično rijetko upotrebljavalo, i to najviše kao broj, te u nekim stranim riječima, ponajviše kao glagoljski pandan za grčko slovo omega. Također, u nekim starijim tekstovima se upotrebljavalo kao znak za O umjesto slova ON. Načini pisanja tog slova u uglatoj i obloj glagoljici su se uvelike razlikovali. U uglatoj je izgledalo kao kakav kalež na stalku, dok je u obloj imalo oblik kružnice na čijem su unutarnjem gornjem i donjem obodu bile manje kružnice. Riječ OT označava riječ "od", a to se slovo koristilo i za pisanje broja 700.

ŠTA je bilo slovo koje se upotrebljavalo za pisanje glasova ŠT, ST i/ili Ć. Grafički je usporedivo sa slovom Č (ČRV). U uglatoj varijanti izgledalo je kao da se na postolje slova S stavi znak za Š, a u obloj kao da se na mali kružić postavi ležeći znak E. Vrlo je često upotrebljavano i kao broj i kao slovo, a može se naći u gotovo svim glagoljskim tekstovima. Značenje imena ne treba previše objašnjavati, a brojčana vrijednost mu je 800.

CI je znak za glas C. Izgleda kao ovnujska glava, vrlo sličan za moderni znak za astrološki znak Ovna. Obli i uglati načini pisanja se praktički ne razlikuju, osim upravo po svojoj obloj, odnosno, uglatoj varijaciji. Riječ "ci" značila je "ili", odnosno upitnu zamjenicu "zar". Brojčana vrijednost ovog slova iznosila je 900.

ČRV je bio glagoljski znak za glas Č. Čak i grafički pomalo nalikovalo crvu, kao neko biće s velikim očima i ticalima. Kao i kod slova ŠTA, uglata i obla varijanta se nisu previše razlikovale. Kao broj služio je za pisanje znamenke 1000.

ŠA je bilo glagoljsko slovo za glas Š. Izgledalo je kao položeno E i praktički je identično i u obloj i uglatoj varijanti. "Ša" je bio uzvik tjeranja. Brojčana vrijednost mu je iznosila 2000.

JAT je gramatički bilo izrazito složeno slovo, a njegov glasovni refleks razlikovao se od slavenskog jezika do slavenskog jezika, često stvarajući i osnovnu razliku među dijalektima. Koristilo se za pisanje glasa E, I, JE i IJE, u riječima poput "mlijeko", "vijest" itd. Na početku riječi i poslije samoglasnika se uvijek čitalo kao dvoglas JA. Riječ "jat" označavala je neku grupu, primjerice životinja, jato. U Hrvatskoj se upotrebljavalo kao znak za broj 800 sve do 14. stoljeća, kad se za taj broj počinje upotrebljavati slovo ŠTA.

JER je slovo koje je izgledalo kao štapić, pa se tako ponekad i zvalo. Služilo je za pisanje poluglasa, nešto što se u hrvatskom jeziku moglo pronaći samo u riječima bez samoglasnika kao što su "krv", "smrt" i slično. U tim riječima slovo, odnosno glas, R preuzelo je svojstvo samoglasnika, no to je tek djelomice točno. Izgovaranjem te riječi uviđa se da je naglasak zapravo na poluglasu ispred glasa R (k´rv, sm´rt i slično). Također, koristilo se i za umekšavanje, primjerice pri pisanju glasova LJ i NJ. U starim tekstovima to slovo nikad nije korišteno kao broj, pa se smatra da nije imalo brojčanu vrijednost.

JUS je bio znak koji se često upotrebljavao u pisanju, isključivo kao znak za dvoglas JU. Također nije imao brojčanu vrijednost, a mogao se pisati i uz L i N za glasove LJ i NJ u riječima poput "ljubav", "ključ" ili "njuška".

Za glas glagoljica nema poseban znak, no taj je glas ušao u slavenske jezike znatno kasnije, ponajviše s brojnim turcizmima nakon turskog osvajanja naših krajeva. Stoga je dogovoreno da se glas DŽ piše kao i u latinici, koristeći slova DOBRO i ŽIVJET.

Reci što misliš!